Strah od govora tj. glasa
12.11.2010., petak
..još puno postova trebam napisati,da stignem do cilja..
|
Hvala sam svima na komentarima,stvarni mi puno znače. Jučer sam imala prezentaciju,i sve je dobro prošlo,profesorica si je pročitala,a ja sam govorila što se sječam i dobila sam 5..ali trebali ste me vidjeti to jutro prije prezentacije ili u školi..čak sam se rasplakala u školi,jednostavno više nisam mogla.. Moram si utuviti u glavu da sam pametna,lijepa i da sam sama zaslužna za svoje ocijene i da imam znanje.. Moram ti utuviti u glavu da me NE zanima što drugi misle...još je daleki put ispred mene,ali barem sam počela otvoreno govoriti o tome... Samo trebam misliti o tome što me se pita,a ne o tome što drugi misle o meni.. pusa |
08.11.2010., ponedjeljak
2 korak
|
Mislim da se mijenjam..ne da mislim nego znam. Mijenjam se.. Sve je uredu,život ide dalje.. Sljedeči cilj..povečati samopouzdanje i učiti u isto vrijeme.. Moram skužiti da nema nikoda kao što sam ja,ja sam ja i samo ja.. Mogu i bez dečka,halo tek mi je 18 još imam cijeli život ispred sebe... Kao prvo moram se nasmijati novom danu,novom jutro.. Moram se smijati,moram biti vesela i pozitivno razmišljati... Onak, neče mene neke ocijene iz škole-od nekih profesora koji ne znaju ocijenjivate bacit u depresiju, Ja znam da je sastavak bio dobar,a ako ga profesorica nije znala prepoznati to je njezin problem.. Stvarno joga mi pomaže,pomaže mi BOG, pomaže mi blog.... Hvala na pomoči,čujemo se Ana-znate da me volite.. |
03.11.2010., srijeda
O MOJEM PROBLEMU
|
Znam da ljudi kažu da je lakše kada se stavi na papir. Oh,koliko sam puta več rekla da ču se promijeniti,koliko sam puta več krenula na dijete,koliko sam puta rekla „ovo je zadnji put“,ali moram shvatiti da je starno ovo prevršilo svaku mjeru. Pokušala sam se sijetiti svoga straha,pokušala sam nači uzrok i našla sam ga. Bilo je to prije 13 mjeseci,tada me je profesor na satu hrvatskog rekao :“Ana,odi pročitati svoj sastav“-prije toga sam mogla čitati bilo što...da bilo me je malo trta,ali opet nisam zamuckivala,ali od onda,moj je život postao nočna mora,pogotovo u školi. Tog prokletog sata stala sam pred ploču i počela čitati sastav,zamuckivala sam svaku riječ,nisam se mogla kontrolirati, i od onda svaki put kada trebam čitati nešto na HRVATSKOM jeziku počnem zamuckivati,ali sada je to počelo i ovako kada pričam s nekim. Za školu trebam početi pripremati izlaganje za petak i tako se bojim,tako mi se nede u školu u petak. Kada se ne uzbudim zbog onoga što mislim izreči sve je dobro,ali kada trebam reči svoje mišljenje u razredu jednostavno zašutim i pređem preko toga. Isto tako kada čitam na Engleskom jeziku,ne zamuckujem,sve dobro prođe. Ne mogu više ovako,imam 18 godina i ne mogu sebe kontrolirati,kao što mi je taj profrsor rekao:ne vidim čega bi ti bila šefica,kada nisi šefica niti same sebe. Imam osječaj da se bojim svoga glasa,jako ne razgovijetno izgovaran svoje ime i prezime,ne mogu više ovako. Ne mogu niti psihologu,pa nisam luda,to je sve u glavi. Voli vas Ana |
